Drugi boravak u Grčkoj doneće novu avanturu. A okolnosti u kome se odvijao potvrdile su onu narodnu izreku. „Ne može jare i pare“. Moj drugar Vladimir i ja želeli smo da obiđemo Grčku i stignemo na Sabor trubača. I to sve u manje od deset dana. Bila je to 1990. godina. Opšte stanje u Jugoslaviji rovito. Vlada Ante Markovića pokušava da reformama stabilizuje zemlju. Uvodi se fiksni kurs marke – sedam dinara za marku. Biće to trka sa vremenom.
U takvim uslovima često putujem, Sovjetski Savez, Italija, jedrenje, ponovo Sovjetski Savez. Kao da mi posle toga treba predah. A to očekujem da mi pruži kratak boravak u Grčkoj. Krećemo sa idejom da stignemo na Krf. Gde bi trebalo da se nađemo sa našim koleginicama. A posle toga dalje videćemo.
Kada smo odlučivali kojim ćemo se putem uputiti ka Makedoniji odlučila je sujeta. Komšiji, koji se takođe spremao za Grčku sam rekao da ćemo mi preko Batočine i dalje auto putem. Rekao mi je da smo kukavice, jer će on sa decom preko Kosova. Da pokažem kako nisam kukavica i Vladimir i ja se nađosmo na Ibarskoj magistrali.