Čačak

ČAČAK

Čuveni turski putopisac Evlija Čelebija prolazeći na svojim putovanjima kroz Čačak nazvao je moravsku dolinu „Rajskom baštom“. Iako nam danas ta ista dolina i ne liči na tako nešto, podsećanje na reči znamenitog putopisca nijednog Čačanina ne mogu da ostave ravnodušnim. Pominjanje Čačka nikako ne može da prođe bez pominjanja Zapadne Morave. Pogotovu danas kada ona zaista deli grad. I kada nam, iz potrebe da ta veza delova grada sa dve strane reke bude čvršća fale mostovi. Ali kada nam pored mostova fale i oni nekadašnji vrbaci i plaže na kojima su Čačani tokom letnjih vrućina nalazili hladovinu mesto za odmor.

Malo je danas Čačana koji pamte Moravu od Rastoka do železničkog mosta i sva ona divna mesta na kojima smo se kupali. Današnja čačanska mladež se kupa uglavnom na bazenu, a poneko i u jezeru koje se formira spuštanjem ustava na brani u Sportskom centru „Mladost“. Problemi sa zagađenjem uticali su da Morava u pogledu kupanja postane izazov samo za one hrabre.

čačak
Zapadna Morava

Simboli grada

Međutim, nije samo Morava simbol Čačka. Tu su i ona dve planine koje su neizostavne na svakoj fotografiji Čačka – Ovčar i Kablar. Pored toga što upotpunjavaju vizuru grada Čačani često pogledima prema njima predviđaju kako nas vreme očekuje do kraja dana. Koliko puta sam leti, kao dete pogledao na Ovčar i Kablar nadajući se da neće biti oblaka i da će me otac moći voditi na Moravu. Ne možemo zaboraviti ni Jelicu sa čijih se serpentina pruža prelepi pogled na Moravsku kotlinu i grad u njoj. Takođe, ni brdo Ljubić sa takođe sličnom vizurom grada. Ali i kao mesto sećanja na slavne dane srpske istorije – čuvenu bitku na Ljubiću, koja je bila vesnik konačne slobode od vekovnog turskog jarma.

čačak
Pogled na Ovčar i Kablar

Godine na razmeđu vekova uticale su da se grad promeni. Naravno u nečemu nabolje, ali ima i onoga čime baš i ne možemo da se podičimo. Nekadašnje velike proizvodne fabrike zamenila su mala i srednja preduzeća. Grad je postao fakultetsko središte. A zahvaljujući izgradnji autoputa Beograd – Južni Jadran i Pojate – Preljina i važno saobraćajno čvorište u Srbiji.

Panorama Čačka sa Jelice

Šta treba videti u Čačku

Turizam je odavno prestao da bude zabava. Postao je ozbiljna privredna grana. Diljem Srbije špartaju organizovane turističke grupe. A tu je i veliki broj putnika namernika. On boravak u nekoj sredini pokušavaju da iskoriste i upoznaju se sa lokalnim znamenitostima. I Čačak ima šta da ponudi gostima. Bez obzira da li se oni ovde nađu namerno ili slučajno. Lokal patriotama se obično čini da neke druge sredine nude više. A voleli bi da njihova čaršija bude najlepša. I da nudi više od drugih.

Ljudi

Postoji nekoliko kriterijuma po kojima se može vrednovati ono čime se određena sredina predstavlja drugima. Možda se neko neće složiti, ali ljudi su najveća vrednost jedne sredine. Nihova gostoljubivost, susretljivost i pažnja koju ukazuju drugima može da ublaži mnoge nedostatke. Kad su Čačani u pitanju poslužiću se jednom ne baš veselom anegdotom. Jedan beogradski prijatelj mi je jednom prilikom rekao – “Čačani su najgori ljudi na svetu”. Nisam stigao ni da upitam za razlog pružio je objašnjenje. “Čačanin kad te sretne nikad ti neće reći nešto lepo. Umesto toga kaže ti – Što si mi nešto ubledeo, čuo sam da si bolestan, čuo sam da šta ti se desilo …. Ostavljam drugima da sude o istinitosti ovih reči. Ono što je sigurno da Čačani vole šalu. Tako da se dođoš lako može naći u situaciji da bude predmet pošalice kad se nađe u društvu Čačana.

Neki kažu da bar 10% svih viceva koji nastanu u Srbiji potiče odavde. Čak i da nije u potpunosti tačno, dovoljno govori o duhu Čačana. O tom duhu govori i činjenica da je u Čačku pre Drugog svetskog rata postojalo udruženje lažova. Njegov predsednik je bio ovdašnji kafedžija Sreto Jovičić. I sam akter mnogobrojnih anegdota. Danas kada su migracije česte i intenzivne, može se desiti da posetilac i ne upozna pravag Čačanina. Pri tome mislim na onog žitelja Čačka, koji je makar druga generacija koja ovde živi.