Boravak u Budimpešti je praktično trajao jedan dan. Podrazumevao se panoramski obilazak grada i odlazak do Trga heroja. Usput poneka zanimljiva pričica, kao ona o zgradi jugoslovenske ambasade. Koju je, navodno izvesna mađarska grofica poklonila Jovanu Dučiću u koga je bila zaljubljena. Tu smo dobili slobodno do šest sati popodne i priliku da samostalno upoznamo Budimpeštu. Ne sećam se kako sam se obreo u čuvenoj ulici Vaci koja je i tada bila glavna pešačka i trgovačka ulica. Sećam se da sam do ulice došao metroom. Malo je poznato da je Budimpeštanski metro najstariji električni metro u kontinentalnoj Evropi, izgrađen 1896. godine. Odmah pored ukrštanja sa ulicom Lajoša Košuta nalazila se knjižara sa ruskom literaturom, gde ću provesti najeći deo slobodnog vremena.
Nešto tražeći interesantne knjige, a nešto čekajući Mihaila Lukovića koji je otišao da zameni novac radi kupovine knjige o kosmičkoj medicini. Pošto ga nije bilo kupih i njegovu knjigu i sebi zbirku zadataka iz fizike od Irodova i krenuh ka Trgu heroja. Bilo je malo lutanja, zbog nekih radova u ulici lajoša Košuta, ali uspeh da se domognem tadašnjeg Bulevara narodne republike, a danas Andrašijevog bulevara i na vreme stignem na zborno mesto.