Computing in Serbia​

Možda bi ovo pitanje trebalo da ima globalne okvire. Međutim, živimo ovde i ne treba biti megaloman. Zato ćemo se baviti pitanjem – Šta je danas računarstvo u Srbiji? Četrdeset i kusur godina ubeđujem i sebe i druge da se bavim računarskom tehnikom. Možda je došao trenutak kada se treba suočiti sa istinom. Jer ima jedno tri decenije kako je ovaj pojam nekako gurnut u stranu. Za to vreme u prvi plan su izlazili pojmovi kao što su: informatika, informacione tehnologije ili danas digitalizacija. A pri tome, da li iz neznanja ili nečeg drugog svi zaboravljaju da iza svih tih pojmova u savremeno doba stoji RAČUNAR.

Dakle računarska tehnika. Kad se pomene računarska tehnika odnosno računar dvoljno upućeni razmišljaju o projektovanju i korišćenju ili primeni računara. Gde je tu onda prava računarska tehnika. Bez straha da će se učiniti greška pod računarskom tehnikom podrazumeva se oblast projektovanja računarskih sistema. To znači i hardvera i softvera. Međutim, kad je softver u pitanju onda se prvenstveno misli na projektovanje tzv. sistemskog softvera. Pitanje koje se mora postaviti – ima li danas u Srbiji prave računarske tehnike?

Korak u budućnost - sa Zvezdarskog brda

Da bi se dao inicijalni odgovor potrebno je posegnuti malo za istorijom računarstva. I to onim vremenom kada su se računari realizovali na bazi integrisanih kola niskog i srednjeg stepena integracije. U principu ta kola su bila slobodno dostupna na tržištu. Polazeći od raspoloživosti takvih komponenata razvoj računara bio je vezan za sposobnost inženjera da ga projektuju. To je podrazumevalo specificiranje nove arhitekture računara i njenu realizaciju u obliku konkretnog uređaja. Bile su to šesdesete i sedamdesete godine prošlog veka. Može se reči da je to bilo i zlatno doba i za računarstvo u Srbiji. Vodeću ulogu u računarskoj tehnici tadašnje Jugoslavije imao je Institut “Mihajlo Pupin” i njegova Digitalna laboratorija.

computing in serbia
Hibridni računarski sistem HRS-100, In memoriam Boris Jakovič Kogan i Slavoljub Marjanović

CER-10, bio je prvi jugoslovenski digitalni računar. Projektovan je u Institutu u Vinči, a realizovan 1960. godine u Institutu „Mihajlo Pupin“. Realizovan je korišćenjem elektronskih cevi, tranzistora, elektronskih relea, feritne memorije. Posle njega sledio je čitav niz računara koji su svi nosili oznaku CER. Najuspešniji modeli su bili CER-22, CER-200 i CER-12, koji su čak realizovani kao male serije. Korišćeni su za poslovnu obradu podataka u preduzećima, bankama i državnim službama i ustanovama. Praktično razvoj i realizacija računara iz familije CER je okončana 1975. godine kada je CER-11 realizovan u verziji integrisanih kola kao CER-111.

I tada smo bili svet

Krajem šesdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog veka inženjeri Instituta „Mihajlo Pupin“ i Instituta problema upravljanja iz Moskve projektovali su i realizovali hibridni (analogno/digitalni) računar HRS-100. Za potrebe Instituta iz sastava Akademije nauka SSSR tokom sedamdesetih godina realizovana su tri ovakva sistema.

Kraj ere računara na bazi diskretnih komponenata predstavljao je specijalizovani računarski sistem PMO (Procesor Multiprcesne Obrade). Razvoj je tekao u periodu 1980. – 1985. godine. Procesor je bio namenjen kao hardverska podrška radu operativnog sistema. Realizovan je kao RISC mašina. Njegov razvoj tekao je paralelno sa razvojem RISC mikroprocesora koji je na univerzitetu Berkli vršio tim istraživača pod rukovodstvom Dejvida Patersona. Razvoj PMO bio je potpuno nezavisan od RISC mikroprocesora. To pokazuje da je i početkom 80 – tih godina prošlog veka u Srbiji postojala kritična masa istraživača i znanja da se uhvati u koštac sa najsloženijim projektima u oblasti računarske tehnike.

Stiže demokratija i u računarstvo

Početak sedamdesetih godina prošlog veka, sa pojavom prvog mikroprocesora (Intel 4004) najavio je revoluciju u računarstvu. Mikroprocesori su sa sobom donosili sopstvenu arhitekturu skupa instrukcija. Zadatak projktanata računara sada je bio usmeren na povezivanje mikroprocesora sa okruženjem – periferijama. I na tom planu posao je bio olakšan, jer su proizvođači mikroprocesora projektantima nudili integrisana periferijska kola za tu namenu. 

Druga polovina sedamdesetih godina prošlog veka donela je preorijentaciju obrade podataka sa dotadašnjih main – frame i mini računara na mikroračunare. Njihova relativno mala cena uticala je da oni ne budu više privilegija bogatih. Relativna dostupnost mikroračunara do nivoa pojedinca značila je svojevrsnu demokratitaciju primene računara.

Istovremeno razvoj mini računara imao je svoj odraz i na „računarsku industriju“ u tadašnjoj Jugoslaviji. Kao relativno, prema svetu otvorena država jugoslovenska preduzeća bila su u prilici da kupuju licence za proizvodnju različitih industrijskih proizvoda. Tokom sedamdesetih godina to je obuhvatilo i računare. Zahvaljujući tome na tržištu su se pojavili i računari poznatih svetskih firmi kao što su DEC, CDC i Honeywell.

Slovenačko spoljnotrgovinsko preduzeće „Elektrotehna“ 1974. godine formira preduzeće „Delta“ koje će se početi da sklapa računare istoimenog naziva. Ustvari radilo se o računarima iz familije PDP 11 koje je proizvodila jedna od vodećih računarskih firmi na svetu Digital Equipment Corporation (DEC). Istovremeno „Iskra“ iz Kranja pokušava da tržištu Jugoslavije ponudi mini računara Cyber 18 firme Control Data Corporation (CDC). S obzirom na popularnost familije računara PDP/11 slovenačka vlada donosi odluku da preduzeće „Delta“ dalje funkcioniše u okviru sistema „Iskra“ tako da će se na tržištu Jugoslavije pojaviti nova firma „Iskra – Delta“ koja je nudila računare iz DEC familija PDP/11 i VAX/11.

U to vreme i Elektronska industrija iz Niša u saradnji sa američkom firmom Honeywell započinje proizvodnju miniračunarskih sistema Honeywell Level 6.

Mikroračunari osvajaju svet - pa i nas

Pojava mikroprocesora i pratećih računarskih komponenata omogućila je da deo računarske industrije postanu mnoge firme koje se do tada nisu bavili ovom delatnošću. A pojavile su se i neke novoosnovane firme. Zahvaljujući tome 80. godine prošlog veka obeležila je pojava domaćih mikroračunarskih sistema. Iskra iz Kranja tržištu nudi Iskra Data seriju mikroračunara, a kasnije i mikroračunare pod nazivom Partner. Elektronska industrija iz Niša izbacuje mikroračunare Pecom 32 i Pecom 64, PEL iz Varaždina računare Orao, a Institut „Lola“ sopstveni mikroračunar Lola 8. Bilo je to vreme prodora računara u oblast poslovne obrade podataka, obrazovanja i upravljanja sistemima.

Interesantnu pojavu predstavljala je pojava mikroračunara Galaksije. U časopisu Računari u vašoj kući 1983. godine objavljena su uputstva za samogradnju ovog računara koji je projektovao Voja Antonić. U to vreme u Institutu „Mihajlo Pupin“ dolazi do potpune preorijentacije na mikroračunare bazirane na mikroprocesorima iz familije x86 firme Intel. Razvija se familija računara pod zajedničkim imenom TIM.

Labudova pesma

Poslednji, klasični računar, koji je projektovan u Institutu „Mihajlo Pupin“ (IMP), a time i u celoj Jugoslaviji bio je PMO. To je bila skraćenica od Procesor Multiprocesne Obrade. Projekat je realizovan u periodu 1980. – 1985. godina. Bio je to zajednički projekat IMP i IPU (Institut Problema Upravljanja) iz Moskve. Računar ipak nije bio sasvim klasičan, jer je realizovan kao RISC procesor. Pominjanje RISC procesora budi asocijaciju su RISC I sa Berklija i MIPS sa Stenforda. Ali u isto vreme na Balkanu je takođe razvijen procesor koji je baziran na sličnom konceptu. Čak je imao i bolje karakteristike u pogledu broja registara. Ali sve je to ostalo nekako u senci. Možda nismo imali hrabrosti ili umeća da sami sebe promovišemo. Istina naš procesor je realizovan korišćenjem SSI/MSI TTL tehnologije. A pomenuta dva procesora su bili VLSI projekti.

Ovim projektom je spuštena zavesa na jednu delatnost, kojom se Jugoslavija svrstala u razvijeni deo čovečanstva. I to kada je računarstvo tek postajlo tehnika, koja će pokoriti svet. Odlukom da se pažnja posveti razvoju sistema isključivo na bazi gotovih računarskih komponenata dobrovoljno smo se odrekli sopstvenog znanja. Danas više nema ni kritične mase znanja ni kadrova za projektovanje u oblasti računarske tehnike. Sami smo sebe gurnuli u grupu koje su nekada bile daleko iza nas. A neke su čak i učile od nas, školujući svoje kadrove na našim fakultetima.

Danas nam ostaje da se tešimo nekakvim rezultatima u informacionim tehnologijama. Današnje generacije, čak i oni koje deluju u toj oblasti moraju da znaju da to nije računarska tehnika. Tehnika u kojoj smo imali svoje mesto u svetskim razmerama.

Nešto između

Pojava mikroprocesora i pratećih računarskih komponenata pružila je mogućnost intenzivnijeg razvoja računara kod nas. Kao što je u prethodnom tekstu navedeno, mnoge firme u Jugoslaviji su počele da proizvode mikroračunare. Bilo je to vreme kada su i kod nas raunari postajali nezaobilazni faktor života i rada. 

Nažalost, početkom osamdesetih godina postojala je zabrana uvoza računara. Mnoge firme upravo u tome su videle šansu da zaobilazeći zakon dobro zarade. Klasičan primer je bila pojava PDP – 11 računara na jugoslovenskom tržištu. Slovenačke firme, kao što su Lesnina, Marles, Slovenijales tokom sedamdesetih godina bile su veliki izvoznici nameštaja i proizvoda od drveta. U tom poslu njihov glavni spoljnotrgovinski partner je bila ljubljanska firma Elektrotehna. Izvozničke firme su bile obavezne da devize koje unesu u zemlju prodaju Narodnoj banci. Međutim, ako su uvozile robu onda to nisu bile u obavezi. Elektrotehna je tu klauzulu iskoristila i formirala preduzeće „Delta“ koje se registrovalo za proizvodnju računara.

computing in serbia
TIM-100 računar

U to vreme računari PDP – 11 firme DEC (Digital Equipment Corporation) bili najprodavaniji mini računari na svetu. Odlučili su da pod svojim imenom prodaju računare iz ove familije na jugoslovenskom tržištu. Vrlo brzo svetsko tržište računara osvojili su tzv. personalni računari. Posebno je bila značajna pojava personalnog računara firme IBM. Čija je skraćenica PC postala sinonim za sve računare ove vrste. Personalni računari su vrlo brzo bili podržani gotovim softverom. Posebno je bilo važno da je postojala veoma dobra sistemska podrška. Praktično firme koje su odlučivale da se pojave na jugoslovenskom tržištu računara uglavnom su bile okrenute „razvoju“ hardvera. Određenu, autohtonu pojavu na domaćem računarskom tržištu predstavlja je grupacija okupljena oko Institita „Mihajlo Pupin“ i programa TIM računara. Najpoznatiji računari iz familije TIM računara su bili – TIM100, TIM200, TIM300 i TIM600.

Nastaviće se …