I Firenca je grad kome sam tokom proteklih decenija vraćao. Uglavnom su to bili prolazni boravci. Osim prvog puta 1984. godine, kada sam i prenoćio. Firencu, kao i svaki drugi grad možemo da iznova otkrivamo. Međutim, uglavnom se putnik namernik vrti u poznatim okvirima. Piazza della Signoria, Uffici Gallery, Santa Maria della Fiori, Palazzio Pitti, Ponte Vecchio, … Umalo zaboravih Đotovu Krstionicu (Campanile di Giotto) i Baziliku Santa Croce. Za Firencu se s pravom može reći da je grad muzej. Jer svaki kutak grada podseća na neku znamenitu istorijsku ili umetničku ličnost. Renesansa i porodica Mediči za koje je ona doživela najveće domete obezbedili su Firenci mesto u svetskoj istoriji. Namerno ne pominjem Mikelanđela, Leonarda, Dantea. Njihova besmrtnost dovoljno govori sama za sebe.
Nažalost boravci u Firenci ostali su bez posete galeriji Ufići. Rađanju Venere još uvek mogu da se divim sa fotografija.
U Čačku, 20. avgusta 2023. godine