Tour de Balkan (6): Vodena zavesa

Pošto smo ionako planirali da odemo do Peloponeza, odlučismo da to bude trajektom koji od Krfa ide do Patrasa. Kako nam je do polaska ostalo više od osam sati, odlučismo da upoznamo još nešto, pa se uputismo ka Paleokastrici na zapadu ostrva. O lepoti tog mesta čuo sam od Boška, pa je ovo bila prilika da se i sami uverimo.

Krf
Paleokastrica

Na brdašcu iznad mesta nalazi se manastir sa početka trinaestog veka. Oko mesta je više malih plaža, zbog čega je popularno među turistima. Iskoristismo priliku da celo popodne provedemo u kupanju.

Pošto nismo imali rezervnu gumu, vozio sam pažljivo. Po povratku u Krf večerasmo i krenusmo ka trajektu. Pošto nismo vodili računa o vremenskoj razlici, malo je falilo da zakasnimo.

Trajekt do Patrasa putuje celu noć. Kupili smo karte za prostor sa takozvanim avionskim sedištima, ali brzo shvatismo da to nije baš udobno za celo putovanje. Umesto toga opružih se na podu i tako provedoh noć.

Pečat unazad

U Patrasu nas dočeka velika gužva, jer je pored našeg stigao i trajekt iz Brindizija. Uđosmo u pogrešan red za izlazak iz luke i doživesmo neprijatnu situaciju: carinici nas obavestiše da imamo problem, jer nemamo potvrdu da smo sa kolima u Grčku ušli ranije, čime smo napravili carinski prekršaj. Uputiše nas kod komandanta luke.

Srećom, čovek je bio razuman: udari mi pečat u pasoš i unazad datira ulazak kola na osamnaesti avgust. U međuvremenu se gužva raščistila, pa smo mogli na miru da napustimo luku.

Peloponez
Patras

Guma za gumom

Prvo potražismo vulkanizersku radnju, okrpismo gumu i krenusmo ka Nafpliju. Pošto nam je bilo usput, svratismo u Mikenu. Kada završismo obilazak, čekalo nas je novo iznenađenje, ponovo probušena guma. Zamenismo je i ponovo potražismo vulkanizera, koji nam saopšti da je ona koju je trebalo okrpiti neupotrebljiva. Ponudi nam polovnu i nastavismo put.

Pre nego što stigosmo u Nafplio, obiđosmo Tirint. Ponovo prenoćismo u istom kampu Assini Beach u Drepanu. Ispostavi se da je šator koji smo poneli mali za nas dvojicu, tako da ja prespavah u kolima.

Ujutru nastavismo ka Atini, pošto smo prethodno posetili Epidaur i Korint. U Atini se smestismo u hotel „Nestor” u ulici Svetog Konstantina, u blizini Omonije. Ostadosmo dve noći, a preko dana se muvasmo po gradu obilazeći spomenike i muzeje.

Atina
Trg Omonija u Atini

Autobus koji je išao postrance

Posle dva i po dana u Atini krenusmo natrag. Plan je bio da uveče stignemo u Bitolj i ponovo prenoćimo kod Cvetana, dakle, trebalo je preći nekih petsto kilometara. Usput planiramo samo da obiđemo Delfe.

Iz Atine krećemo ka Korintu i skrećemo prema Levadiji, pa stižemo u Delfe. Odatle nastavljamo preko Amfise ka Lamiji. Kada smo stigli do auto-puta Atina–Solun, vraćamo se desetak kilometara ka Atini da obiđemo Termopile.

Grčka
Spomen-ploča Spartancima u Termopilima

I nastavljamo prema Lamiji. Ubrzo se navukoše crni oblaci i poče jaka kiša. Pljusak je bio toliko jak da je ličio na neprozirnu zavesu.

Ispred nas se nađe kamionet, koji u jednom trenutku uspeh da preteknem. Čim ga pretekoh, pomerih se u krajnju desnu stranu kolovoza. Posle samo nekoliko sekundi ugledah kako se prema meni postrance kreće prevrnuti autobus. I danas mi se čini da je prošao na svega nekoliko desetina santimetara od naših kola.

Pogledah u retrovizor i videh da autobus udari u kamionet koji sam maločas pretekao. I vodena zavesa se spusti.

Iskoristih prvu priliku da stanem i da se malo oporavim od pretrpljenog šoka. Ubrzo kiša prestade i nastavismo put.

Servija

Svratismo u Lamiju. U jednoj kozmetičkoj radnji nađoh svoju omiljenu kolonjsku vodu. Od Lamije nastavismo regionalnim putem prema Kozanima. Put nas nanese kroz mesto Serviju. Legenda kaže da su se Srbi, po odobrenju cara Iraklija, ovde naselili dolazeći iz takozvane Bele Srbije. Mesto se nalazi pored jezera Polifitos, napravljenog na najdužoj grčkoj reci Aliakmon.

Grčka
Most kod Servije

Vrlo brzo stigosmo u Kozane. Odavde se prema severu prostire grčki deo Pelagonije, tako da se do Florine vozi uglavnom ravnicom. A onda još tridesetak kilometara do Bitolja. Naravno, kod Mitrovskih ne može da prođe bez gošćenja.

Ujutru se oprostismo sa domaćinima i krenusmo za Čačak. Ovog puta nismo želeli da eksperimentišemo sa putem preko Kosova, pa od Skoplja nastavismo prema Preševu. U Čačak stigosmo predveče, dovoljno da se malo odmorimo i uputimo na Sabor trubača.

Tour de Balkan (3): Peloponez

Posle obilaska Meteora vraćamo se do Trikale i nastavljamo prema mestu Itea, na obali Korintskog zaliva. Putujemo regionalnim putem, kroz Karditsu na obodu Tesalijske ravnice, pa dalje do Lamije.

Grčka
Panorama Lamije

Tu pravimo predah. Glavni gradski trg je park oko koga ide kružni tok. Odmaramo u pekari, uz poznate grčke specijalitete; pored nje otkrivamo poslastičarnicu sa fantastičnom ponudom slatkiša.

Put nastavljamo preko Amfise, za koju kažu da je glavna tržnica maslinovog ulja u Grčkoj. Od nje do Itee ima trinaest kilometara. Prvo nalazimo kamp, a zatim odlazimo u grad da nabavimo ribu za ručak. Nalazimo restoran u kome može da se naruči spremanje ribe, što nam značajno olakšava posao, pa možemo više vremena da provedemo na plaži.

Grčka
Itea

Veče provodimo u kampu uz vino.

Delfi

Posle doručka upućujemo se u Delfe, na obroncima Parnasa. U blizini se nalazi poznato arheološko nalazište, ostaci Apolonovog hrama. Njegove sveštenice, Pitije, bile su u antičkoj Grčkoj poznate kao proročice, a sam hram poštovan i kao centar sveta.

Delfi
Ostaci hrama u Delfima

Po povratku ostatak dana provodimo u sunčanju i kupanju.

Katakolon u mraku

U to vreme još nije bio izgrađen most preko Korintskog kanala, pa na Peloponez prelazimo trajektom. Nije bio izgrađen ni auto-put duž kanala. Od Itee do Katakolona ima nešto preko dvesta kilometara, ali se putovanje oteglo na ceo dan, stigli smo kad je već pao mrak.

Sa mesta gde smo se parkirali, mesto izgleda pusto. Deo ekipe odlazi da traži prenoćište, a mi ostali čekamo. Dok čekam, produžim prema obali, i odjednom se nađem na osvetljenoj promenadi pored mora, načičkanoj tavernama i kafićima.

Peloponez
Katakolon

Ekipa se vratila neobavljena posla. Jedino što je našla bio je neki vlažan prostor, i to prilično skup. Odlučujemo da nastavimo malo južnije i potražimo kamp. To nam na kraju uspeva.

Olimpija

Na tridesetak kilometara od kampa nalazi se Olimpija. Ovde su se, pored hrama posvećenog Zevsu, održavale Olimpijske igre, svake četvrte godine, kao takozvane olimpijade. Danas se taj četvorogodišnji interval pogrešno uzima kao sinonim za same igre.

Peloponez
Ostaci Zevsovog hrama u Olimpiji

Olimpija je bila poznata i po divovskom Fidijinom kipu Zevsa od slonovače i zlata, jednom od sedam svetskih čuda antičkog doba. I danas se pre svakih igara ovde pali olimpijska baklja, koja potom putuje svetom.

Tri kruga do plaže

Na Zlatnoj obali Peloponeza ostajemo tri dana. U jednom vodiču nalazimo podatak da je najlepša plaža u mestu Spiaza.

Pre nego što smo stigli, napravili smo dva uzaludna kruga i tek iz trećeg pokušaja uspeli da se nađemo na plaži. Problem je bio što na jednom putokazu, i to ključnom za skretanje, nije bilo natpisa na engleskom, samo na grčkom.

Peloponez
Plaža Spiaza na Peloponezu

A plaža nas i nije nešto oduševila. Osim jedne kamp-prikolice koja je imala ulogu bifea, prodavca lubenica i nepreglednog sitnog peska, ničega nije bilo.

Gorivo u stolarskoj radionici

Napuštamo Zlatnu obalu i žurimo ka novim izazovima. Od Pirgosa prema Nafpliju putujemo preko Megalopolisa i Tripolija. Između Pirgosa i Megalopolisa nalazi se seoce Andricena, a u njegovoj blizini jedan od najbolje očuvanih antičkih hramova u Grčkoj, Apolonov hram u Basama. Ne propuštamo priliku da ga posetimo.

Peloponez
Apolonov hram u Basama

Hram se nalazi na oko hiljadu sto metara visine. To je prvi grčki hram uvršten na UNESCO listu svetske baštine, upravo one godine kada sam ga posetio.

Po povratku na glavni put konstatujem da mi je rezervoar gotovo prazan. Nadajući se da je pumpa negde ispred, nastavljamo, ali ni posle desetak kilometara pumpe nema ni na vidiku. Odlučujem da se vratim do Andricene. Međutim, pumpa u centru sela zatvorena je zbog podnevnog odmora. Upućuju nas na drugu, par kilometara dalje. Ispostavi se da je to stolarska radionica koja u svom sastavu ima i benzinsku pumpu.

Mogli smo da odahnemo i nastavimo put.

Kamp pod pomorandžama

U Nafpliju se kratko zadržavamo, jer treba naći kamp. Polazimo prema Tolu i usput, u selu Drepano, nailazimo na kamp Assini Beach. Ispostaviće se da je to idealno mesto za nas, mesta za šatore su ispod krošnji pomorandži, a plaža je od sitnog belog šljunka.

Peloponez
Kamp Assini Beach

Nafplio je od 1829. do 1834. godine bio prestonica Grčke posle rata za nezavisnost. Danas je živa trgovačka i ribarska luka, ali i turistički centar, tipičan mediteranski grad sa mnoštvom taverni i kafića.

Peloponez
Panorama Nafplija

Mikena i Tirint

Retko koji grad se može pohvaliti tako bogatim antičkim nasleđem. U blizini je Argos, jedan od najstarijih gradova u Evropi. Tu je i Mikena, sedište grčkog predvodnika u trojanskom ratu Agamemnona, a uz nju i Atrejeva riznica, zapravo kružna grobnica.

Peloponez
Lavlja vrata u Mikeni

Mikenu ćemo tokom boravka obići dvaput. Pored puta koji povezuje Argos i Nafplio nalazi se još jedno grandiozno nalazište, Tirint, grad sagrađen od čudesnih kamenih blokova, koje su, kako legenda kaže, slagali Kiklopi.

Peloponez
Tirint

Grad je bio jedno od sedišta kritsko-mikenske kulture; po predanju osnovao ga je kralj Pret. I ovde je prva iskopavanja vršio Hajnrih Šliman, koji je otkrio i Troju.

Pošto ovde provodimo tri noći, jedno veče provodimo u šetnji Nafplijem, a drugo u obližnjem Tolu. Vreme između obilazaka provodimo na predivnoj šljunkovitoj plaži i u uživanju u toplom moru.