Doručak je bio prilika da se upoznamo sa košer kuhinjom. Svi su se čudili zašto nema mlečnih proizvoda, a objašnjenje je u drevnom pravilu: „Ne kuvaj jare u mleku majke njegove”, po kome se meso i mleko ne smeju spajati.
Usput saznajemo i za „šabat lift”, koji subotom staje na svakom spratu, jer ortodoksni Jevreji tog dana ne smeju ni prst da podignu, a u to spada i pritiskanje dugmeta. Na ulicama viđamo haside, u dugim crnim kaputima, belim košuljama, sa šeširima i karakterističnim zulufima. Hasidski pokret je nastao među Jevrejima istočne Evrope početkom osamnaestog veka; cilj mu je da se bude bliže Bogu kroz sve što čovek radi, govori i misli u svakom trenutku.
Pogled sa Maslinske gore
Obilazak Jerusalima počinjemo sa Maslinske gore, sa koje se preko Kedronske doline pruža veličanstven pogled na Stari grad.

Pred nama dominiraju Kupola na steni i džamija Al-Aksa, podignute na mestu gde je nekada stajao Solomonov hram. Pogled traži i druge značajne građevine, pre svega kupole Crkve Hristovog groba, koje se nalaze u istoj osi sa Kupolom na steni. Najviše zdanje na Maslinskoj gori je zvonik ruskog manastira Hristovog vaznesenja.
Bog je plakao
Silazimo do male crkve Dominus Flevit, „Bog je plakao”, podignute na mestu gde je, po predanju, Isus zaplakao ugledavši pred sobom Jerusalim. Sagrađena je u dvadesetom veku, po zamisli arhitekte Antonija Barlucija, i to u obliku suze. Na tom mestu su pronađeni ostaci vizantijske crkve, temelji i podni mozaici.

U blizini je ruska crkva Svete Marije Magdalene, u kojoj se čuvaju delovi časnog krsta i mošti više svetaca.

Getsimanski vrt
Od crkve Svete Marije Magdalene spuštamo se ka Getsimanskom vrtu, gde se Isus molio i gde je uhvaćen i odveden na suđenje. U vrtu se i danas nalazi osam maslina za koje se veruje da su stare dve hiljade godina. Pored njega je crkva Hristove agonije, poznata i kao Crkva svih nacija, jer je u dvadesetom veku obnovljena donacijama više zemalja.

Dva groba, jedno verovanje
U neposrednoj blizini je Crkva Bogorodičinog groba, jedno od najsvetijih mesta pravoslavlja. Sa ulaza se širokim kamenim stepenicama silazi u pećinu ispod nivoa tla; sam grob je u jermenskoj kapeli. U vreme naše posete jermenski sveštenik je vršio službu, pa se grobu nije moglo prići, nalazi se ispod mermerne ploče pokrivene crvenom plaštanicom izvezenom zlatnim nitima, okružen svežim cvećem, ikonama i kandilima.

Zanimljivo je da po katoličkom verovanju grob Bogorodice nije ovde, nego u Efesu u Turskoj, kuda ju je, navodno, posle Isusovog stradanja odveo Sveti Jovan. Vernicima ostaje da po svom nahođenju veruju koji je grob pravi.


























