Tražeći fotografije kojima bih ilustrovao svoje boravke po banjama i planinama, setih se izleta na Zlatibor i u banju Prilički kiseljak. Mislim da je to bilo 1958. i 1959. godine. Prema ljudima koji se nalaze na slikama mogu da zaključim da su te izlete organizovale razne društvene organizacije, na primer Savez boraca.
Dok pišem ove redove, prisećam se pojedinosti. Na Zlatiboru je u to vreme postojala zemljoradnička zadruga „Čigota”, poznata po mlečnim proizvodima. Naša prijateljica tetka Jela je sve vreme postavljala isto pitanje: „Kad ćemo u “Gigotu” na kiselo mleko?”
Sećam se i da je u vreme kada smo mi bili na Zlatiboru stric Vojo sa porodicom putovao na more. Videli smo se sa njima tamo, gde je njihov autobus stao na pauzu.

Na izlet u Prilički kiseljak naredne godine išli smo familijarno. O tome svedoče i slike napravljene tom prilikom. Prethodne godine je tata kupio foto-aparat Altix, pa smo mogli da zabeležimo poneki trenutak sa putovanja.

Izleti sa bankom
Mama je radila u lokalnoj banci u Čačku, koja je veoma često organizovala sindikalne izlete. Kolektiv je bio relativno mali, pa su ti izleti bili prilika da se zaposleni druže i porodično.
Zahvaljujući njima imao sam prilike da upoznam planine kao što su Kopaonik, Maljen, Goč i Rudnik. Tu su bile i posete nekim manifestacijama u gradovima Srbije, „Nušićijadi” u Ivanjici i „Župskoj berbi” u Aleksandrovcu.
Kopaonik
Prvi izlet na koji smo išli sa bankom bio je odlazak na Kopaonik. Čini mi se da je to bilo 1962. godine, i bilo je to moje prvo putovanje dolinom Ibra.
Tada se na Kopaonik išlo iz Rudnice, tako da smo prošli kroz Rašku. Sećam se onih rudarskih korpi koje su prevozile rudu sistemom žičare i koje su na izlasku iz Raške prelazile preko puta. Vožnja dolinom Ibra bila je posebno zanimljiva, sa pogledom na bukove dok se voda penuša udarajući u stene.
Na takve izlete se hrana obično nosila, pa smo ispred Doma „Olga Dedijer” ručali na livadi. Dan smo proveli u šetnji padinama Kopaonika. Posebno sam bio oduševljen mnogobrojnim izvorima hladne vode. Pošto je bio jul, padine su bile u bojama planinskog cveća, a nailazili smo i na čitave delove planine pod borovnicama.

Noć smo proveli u vili iznad Sunčane doline. Nažalost, do sledeće posete Kopaoniku proći će više od dve decenije, ponovo ću tamo boraviti pokušavajući da postanem skijaš.
Maljen
Izlet na Maljen 1962. godine bio je zapravo odlazak na izletište Divčibare. To izletište je relativno blizu Čačka, ali se tada do njega moglo doći samo putem koji od Požege, preko Kosjerića, vodi ka Valjevu.
Za taj izlet vezana je dogodovština sa spavanjem. Ne sećam se kako je do toga došlo, ali ispostavilo se da nemamo obezbeđeno prenoćište. Pošto nije bilo druge dece, ja sam iskoristio priliku i prespavao na zadnjem sedištu autobusa, sa glavom u maminom krilu. Muškarci su se snašli i noć proveli u senu.

Na povratku se nismo vraćali preko Ovčar Banje, već smo u Kratovskoj steni skrenuli ka Lučanima i Guči. Na prevoju Karaula smo napravili pauzu, tokom koje je napravljena i ova fotografija.

Početkom šezdesetih godina počele su da se održavaju različite manifestacije. Jedna od prvih bio je Sabor trubača u Guči, prvi put održan 1961. godine. O svojim doživljajima sa te manifestacije pisaću na drugom mestu. Ovde ću pomenuti dve druge, kojima sam prisustvovao zahvaljujući bankarskim izletima.
