Katedrala Svetog Bonaventure izgrađena je u savremenom stilu, u obliku šatora, što podseća na starozavetni šator kao mesto molitve i žrtve, ali i na stradanje ovdašnjih vernika, koji su nakon zemljotresa još dugo stanovali pod šatorima.
Kada se prođe robna kuća „Boska”, stiže se do Trga kralja Tvrtka Prvog Kotromanića. Odmah nakon njega nalazi se još jedna banjalučka znamenitost, — džamija Ferhat-paše, poznata kao Ferhadija. Izgrađena je 1579. godine, a arhitekta joj je ostao nepoznat; zna se samo da je bio učenik osmanskog neimara Mimara Sinana. Izgradnju je finansirao Ferhat-paša Sokolović, bosanski sandžak-beg.
Džamija je srušena 1993. godine. Obnovljena je i ponovo otvorena 2016, na temeljima i po uzoru na original, uz korišćenje sačuvanih delova izvornog kamena.

Iza trga posvećenog kralju Tvrtku Prvom, na obali Vrbasa, nalazi se tvrđava Kaštel. Na mestu tvrđave, koja je današnji izgled i gabarite dobila u osamnaestom veku, prvo utvrđenje je nastalo još u doba Rimljana.

U Kaštelu se tada, a i danas, nalazi restoran „Kazamat”, čija bašta gleda na Vrbas. Bio je to jedan od restorana koje sam posetio tokom boravaka u Banjoj Luci.
„Kosmosu” u pohode
Razlog mojih boravaka u Banjoj Luci tokom osamdesetih godina bila je realizacija projekta ROM. Iako tadašnje države i njene armije više nema, neću se baviti sadržajem projekta. Oni kojima je to poznato, a budu čitali ovaj tekst, setiće se nekih vremena. Naravno, svako ima pravo da ih se seća na svoj način.
Ali svakako je u njima bilo i ponečeg lepog. Ako ništa drugo, to je bilo druženje, koje se nastavljalo i van radnog vremena. Tada to nije mirisalo na vreme koje nas je čekalo.

Posete „Kosmosu” me neminovno podsećaju na kolegu Aleksu Milovanovića. U jednom periodu života Čačak nam je bio zajednički imenitelj, jer je tokom osnovne škole živeo tamo. Bili smo gotovo komšije, čak smo se možda znali iz viđenja, jer smo išli u istu osnovnu školu.
Ponovo smo se sreli na ovom projektu i sarađivaćemo sve vreme mog angažovanja na njemu. Aleksa je bio inicijator svih naših druženja tokom rada na projektu, posebno tokom boravaka u Banjoj Luci. Jednom prilikom će nas čak odvesti i na striptiz u hotelu „Bosna”. „Umetnica” će nas pozdraviti, obraćajući se njemu, rečima: „Samo za simpatičnog Bucu i njegovo društvo.”
