Maroko (4): Marokanski Versaj

Posle doručka obilazimo Meknes. Grad je za svoju prestonicu proglasio sultan Mulaj Ismail, koji je vladao pune pedeset pet godina, na prelazu iz sedamnaestog u osamnaesti vek. Bio je savremenik i prijatelj francuskog kralja Luja Četrnaestog, sve dok ga Lujeva vanbračna kći nije odbila da se uda za njega. Po predanju je imao harem od pet stotina žena i preko sedam stotina sinova, koje je postavljao za carske službenike širom Maroka, čime je obezbedio dugu i sigurnu vladavinu.

U Meknesu je sve podređeno njemu, gotovo sve što se danas vidi potiče iz vremena njegove vladavine.

Meknes
Pogled na medinu u Meknesu sa vidikovca

Skladište za dvadeset godina opsade

Podigao je monumentalne građevine, carsku palatu, skladište hrane i konjušnicu. Najbolje se očuvalo skladište, koje je moglo da obezbedi zalihe za stanovnike Meknesa tokom dvadeset godina opsade. U konjušnici, koja je mogla da primi dvanaest hiljada grla, Martin Skorseze je snimao film „Poslednje iskušenje Isusa Hrista”.

Zeleni grad

Prolazimo kroz monumentalna gradska vrata Bab el Mansur, poslednji graditeljski poduhvat Mulaj Ismaila i jednu od najlepših gradskih kapija u Maroku. Po zelenoj boji njenih pločica Meknes nazivaju i „zelenim gradom”.

Meknes
Vrata Bab el Mansur

Meknes ima još dva nadimka, „grad sa stotinu minareta” i „marokanski Versaj”, ovaj drugi zbog raskoši svog graditelja. Široki trg ispred glavne kapije je natkrivena pijaca hrane.

Meknes
Bazen Agdal

Obilazak završavamo kod mauzoleja Mulaj Ismaila, koji je kasnije obnovio kralj Muhamed Peti.

Meknes
Grobnica Mulaj Ismaila

Senka nesreće

Starom gradu preti propadanje, jer nema odgovarajuće kišne kanalizacije. Zbog toga se, posle nekoliko kišnih dana u februaru 2010. godine, jedan stari minaret srušio usred molitve, poginula je četrdeset jedna osoba. To je senka koja stoji nad lepotom ovog grada: raskošno nasleđe koje polako propada jer se ne održava.

Po završetku obilaska upućujemo se za Fes.

Maroko (3): Magarci pored puta

Usput odmaramo u restoranima čiji izgled i ponuda donose nova iznenađenja i teraju da na trenutak zaboravimo da smo u Africi. Ipak, većinom zabrađene žene vraćaju nas u stvarnost. Muškarci nose đelabije, ali su u većini obučeni na evropski način, pogotovu mladi, koji se zbog farmerki i patika ne razlikuju od svojih evropskih vršnjaka. Kod devojaka se često vidi spoj: uske farmerke i visoke potpetice, ali sa maramom oko glave.

Marokanska nacionalna životinja

Pored puta uočavamo veliki broj magaraca, kao da su marokanska nacionalna životinja. Ali oni su ovde saobraćajno sredstvo. Magarce koji spokojno pasu ili se odmaraju pored puta tu su ostavili vlasnici, koji su poslom otišli u neki od gradova duž magistrale. Kad završe posao, prevozom se vrate do svoje životinje, koja će ih odneti natrag u planinsku zabit do koje nema asfalta, i do koje se ne može stići nijednim prevoznim sredstvom osim jašući magarca.

Volubilis

Tridesetak kilometara pre Meknesa nalaze se ostaci rimskog grada Volubilisa, najbolje očuvani ostaci jednog rimskog grada na tlu Afrike. Ovde je u antičko doba bila rimska provincija Tingitanska Mauritanija, a Volubilis se smatrao jednom od najudaljenijih ispostava Carstva. Carski putevi zaustavljali su se upravo ovde; i pored brojnih pokušaja, Rimljani nikada nisu uspeli da pokore berberska plemena sa Atlasa.

Maroko
Ostaci Volubilisa

Zanimljivo je da je latinski ostao govorni jezik lokalnog stanovništva, Berbera, hrišćana, Jevreja i Grka, još vekovima pošto se rimski garnizon povukao. Grad je stradao u zemljotresu krajem četvrtog veka, a konačno opusteo posle velikog lisabonskog zemljotresa 1755. godine, čije su se posledice osetile i ovde. Da nije bilo njega, grad bi bio mnogo bolje očuvan, jer je posle njega odavde odvezeno mnogo mermera za gradnju u Meknesu.

Manje od polovine lokaliteta je istraženo. Najlepši nalazi, pre svega zbirke bronze, danas su u Arheološkom muzeju u Rabatu.

Grad na brežuljku

S leve strane puta ostaju zeleni krovovi Mulaj Idrisa, gradića šćućurenog na vrhu brežuljka. Iza belih kućica krije se jedno od svetilišta Maroka, mauzolej Mulaj Idrisa, osnivača dinastije Idrisida, koji je krajem osmog veka na ove prostore doneo islam. Šest hodočašća ovamo, tokom godišnje svetkovine posvećene tom svecu, smatra se jednakim jednom hadžiluku u Meku. Tu je i džamija sa okruglim minaretom, jedinim takvim u celom Maroku.

Maroko
Panorama Mulaj Idrisa

Meknes

U smiraj dana, među brežuljcima, konačno vidimo krovove Meknesa, grada usred plantaža voća i povrća, naročito maslina. Smeštamo se u hotel „Malta”, u takozvanom novom gradu.

Posle pređenih više od četiristo kilometara na dva kontinenta, i vožnje trajektom preko Sredozemnog mora, silazak na večeru bio je jedini luksuz koji smo mogli da priuštimo.