Večna Italija (3): Mojsije, lanci i Sikstina

Sreda, 14. april 2004. Rim

Pošto sam sinoć osmotrio restoran za doručak, predlažem Danki da poranimo, jer se bojim da će kasnije biti gužva. To se pokazalo ispravnim, ali ne samo zato što je kasnije bilo teško naći mesto za stolom, već i zato što je nestalo hrane. Italijani nisu predvideli da su Srbi baš toliko „proždrljiv“ narod i da će po nekoliko puta puniti tanjire, pa je brzo nestalo „konkretne“ hrane, kao što je šunka.

Prepodne je predviđeno za samostalno razgledanje, a u tri sata treba da se nađemo kod ulaza u Vatikanske muzeje. Zato sam napravio plan da prvo obiđemo crkvu Svetog Petra u okovima (San Pietro in Vincoli), a zatim malo procunjamo delovima Rima koje juče nismo videli, kao što je Via Veneto.

Santa Maria Maggiore

Crkva je vrlo blizu hotela, ne više od desetak minuta hoda, i to sve nizbrdo. Usput hoćemo da obiđemo i baziliku Santa Maria Maggiore, najveću Bogorodičinu crkvu u Rimu. Nažalost, ona se restaurira. Zato smo uživali u onome što nudi druga crkva u koju smo se uputili.

Lanci i Mojsije

Ova crkva je poznata po dve stvari. Prva je relikvija po kojoj je dobila ime: lanci kojima je, po predanju, Sveti Petar bio okovan u tamnici. Po jednoj legendi, to su lanci iz jerusalimske tamnice, a po drugoj, iz rimskog Mamertinuma.

Lanci Svetog Petra

Druga znamenitost je Mikelanđelov Mojsije, koji je trebalo da bude deo nadgrobnog spomenika pape Julija II, jedno od najznačajnijih vajarskih dela uopšte. Pažljiv posetilac primetiće malo oštećenje na desnom kolenu. Legenda kaže da ga je napravio sam Mikelanđelo, udarivši čekićem i uzviknuvši: „Zašto ne govoriš?“

Uz ovu skulpturu vezana je i nedoumica: zašto Mojsije ima rogove? Najčešće objašnjenje vezano je za prevod Starog zaveta. U hebrejskom tekstu stoji da je Mojsijevo lice „sijalo“ kada je silazio sa Sinajske gore sa deset zapovesti, ali je ta reč slična reči za „rog“, pa je u latinskom prevodu, Vulgati, Mojsije opisan kao „rogat“ (cornuta). Takav prevod stigao je i do Mikelanđela. Postoji i tumačenje da su rogovi znak snage i božanske svetlosti, koje su umetnici svesno koristili.

Mikelanđelov Mojsije

U ovoj crkvi je i grob znamenitog slikara, posebno minijaturiste, Julija Klovića, za koga su govorili da je „mali Mikelanđelo i Rafael zajedno“. Rođen je u Grižanima u Vinodolu krajem XV veka. Potpisivao se kao GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA, pa na njegovom grobu stoji natpis „Pictor de Croatia“.

Pokazalo se da osim nas dvoje niko iz grupe nije ni pokušao da poseti ove znamenitosti, a svaki posetilac Rima morao bi da ih vidi. Crkva je blizu Koloseuma i Rimskog foruma, pa se mogu obići u jednom potezu sa najznačajnijim lokalitetima antičkog Rima. U blizini je i stanica metroa Kavur, što nam je olakšalo dalje kretanje.

Od crkve Svetog Petra u okovima odlazimo u kraj oko Via Veneto. Obilazimo Trg Barberini, sa čuvenom Berninijevom fontanom Triton. Sa Trga Barberini Via del Tritone vodi pravo do Via del Corso, gde izlazi na trg sa zgradom italijanskog parlamenta, Montecitorio.

Berninijeva fontana Triton na Trgu Barberini

Vreme uglavnom provodimo razgledajući radnje između Via del Corso, Piazze Barberini i Via Vittorio Veneto. Prilično umorni, u tri sata stižemo do ulaza u Vatikanske muzeje.

Vatikan

Čekajući ulaz u Vatikanske muzeje

U Vatikanskim muzejima uvek ima šta da se vidi, od antičkih skulptura do slika čuvenih renesansnih slikara. U ovdašnjoj pinakoteci je i jedna od najvrednijih slika na svetu, Rafaelovo „Preobraženje“, koja se, uz Da Vinčijevu „Mona Lizu“ i Botičelijevu „Veneru“, smatra najskupljom slikom na svetu. Naravno, postavlja se pitanje po kom kriterijumu. Kažu, jednostavno: to su tri slike koje nijedna osiguravajuća kuća na svetu nije htela da osigura.

Trebalo bi mnogo prostora da se prikaže sve što je zanimljivo i vredno u Vatikanskim muzejima, ali ovde je lep i Vatikanski park.

Vatikanski park

Ipak, najznačajnije što se vidi u Vatikanu svakako je Bazilika Svetog Petra, glavna crkva katoličkog sveta. Mogle bi se navoditi mnoge zanimljivosti o gradnji bazilike, njenim dimenzijama, oslikavanju Sikstinske kapele… Legenda kaže da je u isto vreme kada je Mikelanđelo oslikavao Sikstinsku kapelu, u Rimu radio i Rafael Santi, nekoliko godina mlađi od njega. Rafael je navodno postavio uslov da nikada ne sretne Mikelanđela. Ali radoznalost je bila jača: jednog dana je provirio u Sikstinsku kapelu i visoko na skelama video „starca“ koji je, samo petnaestak centimetara udaljen od tavanice, slikao.

Sikstinska kapela – Strašni sud

Samo razgledanje Bazilike Svetog Petra zahteva mnogo više vremena nego što smo imali. Svaki deo bazilike, ali i trga ispred nje i građevina okolo, ima neku svoju priču. Ne sme se proći pored još jednog Mikelanđelovog remek-dela, Pijete. To je jedina skulptura na kojoj je njegov potpis: „Mikelanđelo Buonaroti, Firentinac, izradio je ovo“.

Mikelanđelova Pijeta u Bazilici Svetog Petra

Bazilika Svetog Petra noću

Bazilika Svetog Petra danju

Trg Svetog Petra

Posle Vatikana idemo Ulicom Kola di Rijenco, koja vodi prema Piazzi del Popolo. Ovu trgovačku ulicu, koja nimalo ne zaostaje za Via del Corso, otkrio sam još prilikom prvog boravka u Rimu. Pošto sutra napuštamo Rim, odlučujemo da ovo popodne posvetimo kupovini, a kupovina za Aleksandru je, naravno, u prvom planu. Peške stižemo do Španskog trga, još malo uživamo i pravac hotel.Nastavak: Večna Italija (4): Toskana pod kišom

Večna Italija (2): Rim se nije promenio

Utorak, 13. april 2004. Rimini – Rim

Italija
Put od Riminija do Rima

Današnje odredište je Rim, glavni grad Italije, a nekada i prestonica sveta; nije se bez razloga govorilo „Svi putevi vode u Rim“. Prolazimo kroz srednju Italiju, kroz Umbriju, a najznačajniji grad pored koga prolazimo je Peruđa. U Rim stižemo oko tri sata.

Nastaju problemi: kako autobusom ući u grad i gde ga parkirati. Turizam je u poslednje dve decenije prerastao u pravu industriju. U velike turističke centre svakodnevno se sliva ogromna masa znatiželjnika, automobilima, autobusima, vozovima i avionima, i svu tu masu ljudi i vozila treba prihvatiti. Zato su širom Evrope na ulazima u velike gradove uspostavljene kontrolne tačke na kojima se plaćaju propusnice za ulazak, pre svega za autobuse. Ta procedura pratiće nas kroz celu Italiju i često usporavati naše kretanje. Tako je bilo i na ulasku u Rim. Ipak, stižemo do hotela „San Remo“, u neposrednoj blizini železničke stanice Termini.

Rim
Grb Rima

Pri smeštaju Danka i ja imamo malih problema. Dobijamo ključ sobe na šestom spratu, ali kada smo otključali vrata, ispostavilo se da je soba već zauzeta. Posle kraće rasprave na recepciji dobijamo sobu na sedmom spratu, i to će biti najbolji smeštaj tokom celog boravka u Italiji.

Za popodne je predviđen obilazak Koloseuma i Foruma. Odlazimo metroom, koji ima stanicu kod železničke stanice, što će se pokazati kao još jedna prednost našeg smeštaja.

Rim
Železnička stanica Termini u Rimu

Susret sa lokalnim vodičem doneo mi je malo iznenađenje. Marija je vodič koji me je vodio po Rimu na svim mojim putovanjima u ovaj drevni grad. Prvi put je to bilo davne 1979, krajem novembra. Sećam se da je tada bila u drugom stanju. Iskoristio sam priliku da je na to podsetim, a ona je dodala da je to sada studentkinja od 24 godine. Usput se sećam ranijih boravaka u Rimu, posete Tivoliju, i pravim poređenja. Rim je ipak večni grad. Tu se ništa nije promenilo. Promenili smo se mi.

Poređenja u pogledu smeštaja i svega drugog što ima veze sa turizmom više ne važe. Prvi put sam u Rimu bio u vreme „crvenih brigada“ i njihovog terora. Danas se toga sećam samo kroz jedan sitan detalj: na autobuskoj stanici ubijen je čovek samo desetak-dvadesetak minuta pošto sam ja uhvatio autobus do našeg hotela „Ritz“, gore na Parioliju.

Rim
Rimski Koloseum

Ne znam da li ću imati priliku da obiđem neka lepa mesta kojih se sećam iz te, reklo bi se, daleke 1979. Sećam se kako sam se sa Tanjom našao u četiri sata kod Fontane di Trevi, kako smo dozivali jedno drugo, što je privuklo pažnju čak i poslovično bučnih Italijana i turista, koji su bacali novčić za sreću i ponovni dolazak u Rim. Zauvek će mi ostati u sećanju Via Frattina i Via Condotti, čija su svetla zabeležena na onim fotografijama koje smo snimili na Španskom trgu. To večeras želim da pokažem Danki. Tanju sam tada ispratio na neki autobus prema stanici Termini, gde je bio njen hotel. Danas sve to povezuje metro.

Rim
Rimski forum (Foro Romano)

Posle Foruma obilazimo najstariji rimski zatvor, Mamertinum, u kome je bio zatvoren Sveti Petar. Zatim preko Kapitola, gde je sedište gradonačelnika Rima, silazimo ka Trgu Venecija. Aktuelni gradonačelnik Rima je Valter Veltroni, iz reda reformisanih komunista. Na Kapitolu više nije originalna statua cara-filozofa Marka Aurelija na konju: zbog smoga je počela da propada, pa je premeštena u muzej na samom Kapitolu, a na trgu je kopija. Pored sedišta gradonačelnika je jedan od mnogobrojnih stubova sa statuom vučice koja doji Romula i Rema.

Rim
Rimski Kapitol (Campidoglio) sa statuom Marka Aurelija na konju

Naspram Kapitola je zgrada u čijoj su se mansardi tajno sastajali Sofija Loren i Karlo Ponti pre nego što su se venčali. Konačno silazimo na Trg Venecija (Piazza Venezia), jedan od najznačajnijih rimskih trgova, sa monumentalnim spomenikom kralju Viktoru Emanuelu II, ujedinitelju Italije.

Rim
Piazza Venezia

Na ovom trgu je i Palata Venecija, sa čijeg se balkona svojim pristalicama obraćao Benito Musolini. Ovde se završilo današnje zvanično upoznavanje sa Rimom.

Večernja šetnja

Predlažem Danki da obiđemo znamenitosti oko Via del Corso: Panteon, Piazzu Navona, Fontanu di Trevi, Narodni trg i, naravno, Španski trg. Želim da joj pokažem i lepe uličice oko Španskog trga, poznate po buticima najpoznatijih svetskih modnih kuća, Via Condotti i Via Frattina. Noć je već polako stizala kada smo krenuli niz Via del Corso.

Rim
Panteon u Rimu

Pošto je već bilo prošlo osam sati, u Panteon nismo mogli da uđemo, ali smo ga osmotrili spolja i za trenutak se divili ovoj antičkoj građevini, koju je u današnjem obliku podigao car Hadrijan. Njena kupola, prečnika 43 metra, jedno je od najvećih dostignuća antičkog graditeljstva. Piazza Navona je u neposrednoj blizini.

Dok joj se približavamo, nebo se natmurilo i preti nevreme. Prodavci užurbano sklanjaju tezge, a mi razmišljamo gde da se sklonimo ako počne kiša. Ovde sam 1984. godine jeo najbolji sladoled u životu. Pokušavam da nađem tu poslastičarnicu, ali sve se promenilo, pa i poslastičarnice, jedan od simbola Italije. Ipak kupujem sladoled u jednoj od njih, ali nekako mi ne liči na onaj od pre dvadeset godina. Nebo šaraju munje i valjaju se tmurni oblaci, ali sve prolazi mirno, pa možemo da uživamo u Berninijevoj Fontani četiri reke. Na ovom trgu je lepo i zato što nema automobila, pa vlada carstvo pešaka. I pored želje da vidimo što više, jer u Rimu ostajemo praktično samo dan i po, umor nas polako savladava.

Rim
Piazza Navona

Pošto se vreme smirilo i veče prošlo bez kiše, odlazimo do Fontane di Trevi, jednog od simbola Rima.

Rim
Fontana di Trevi

Fontanu je projektovao arhitekta Nikola Salvi i ona je zapravo fasada Palate Poli (Palazzo Poli). Ovde je uvek bučno, jer svaki turista koji dođe u Rim želi da u fontanu baci novčić za sreću i ponovni dolazak. Oko fontane su male uličice u kojima treba znati snaći se da bi se stiglo do Španskog trga (Piazza di Spagna).

Rim
Piazza di Spagna

Via del Corso stižemo do Via Condotti, koja izlazi na Piazzu di Spagna. U toj nevelikoj ulici su butici svih vodećih svetskih modnih kuća; ovo je modni centar Rima. Drago mi je što smo na Španski trg stigli po mraku, jer ćemo ovuda prolaziti i narednih dana. Oleandri još nisu procvetali, ali ima turista koji se penju čuvenim Španskim stepenicama ka crkvi Svetog Trojstva.

Rim
Piazza del Popolo

Kada smo stigli na Piazzu del Popolo, već je uveliko bio mrak. Na suprotnom kraju od Via del Corso umetnički par izvodi performans. Gore prema Vili Borgeze vide se osvetljene građevine. Iako je rano veče, trg ne deluje previše živo. Ponovo se vraćamo do Španskog trga, da za trenutak uživamo, ne toliko u lepoti prizora koliko u zadovoljstvu što smo ovde.

Srećom, u neposrednoj blizini trga je stanica metroa, koji nas vozi do stanice Termini i našeg hotela. Posle zasluženog tuširanja tonemo u san.

Večna Italija (3): Mojsije, lanci i Sikstina →

Italija (2): Firenca i Rim

Četiri dana u Veneciji brzo prođoše. Za povratak odosmo do železničke stanice i ukrcasmo se na voz. Trebalo je preživeti još ulazak putnika u Trstu i carinsku kontrolu. Saputnici su nam bili mladi par sa devojčinom majkom, koji su se u Italiju otisnuli radi kupovine venčanice i odela za venčanje. Carinik je bio dobre volje, pa prođosmo bez plaćanja. Na izlasku onako u šali reče mladom paru:

„Nemojte da mi se hvalite kod kuće da sam vas pustio.”

Italija
Sumrak u Firenci

Firenca

I Firenci sam se tokom decenija vraćao, uglavnom u prolazu, osim prvog puta 1984, kada sam i prenoćio. Kao i svaki grad, i nju možemo iznova otkrivati; ali putnik namernik se uglavnom vrti u poznatim okvirima. Pjaca dela Sinjorija, Ufici, Santa Marija del Fjore, Palaco Piti, Ponte Vekio. Umalo zaboravih Đotov zvonik i baziliku Santa Kroče.

Za Firencu se s pravom može reći da je grad-muzej, jer svaki kutak podseća na neku znamenitu ličnost. Renesansa i porodica Mediči obezbedili su joj mesto u svetskoj istoriji. Namerno ne pominjem Mikelanđela, Leonarda i Dantea, njihova besmrtnost dovoljno govori sama za sebe.

Nažalost, boravci u Firenci ostali su bez posete galeriji Ufici. Rođenju Venere još uvek mogu da se divim sa fotografija.

Prazan grob

U Firenci sam se prvi put obreo u predvečerje zime 1984, u sklopu putovanja u Rim. Odlazak je bio autobusom, povratak avionom. Stigli smo predveče i smestili se u hotel koji nije bio blizu centra, pa smo ostali unutra i gledali prenos NBA utakmice.

Sutradan smo imali obilazak. Detalja se ne sećam, ali pamtim Gospodski trg i crkve Santa Marija del Fjore i Santa Kroče. Ostala mi je u sećanju priča o praznom Danteovom grobu, Dante i danas počiva u Raveni, iako je odred crnokošuljaša iz Firence pokušao da ukrade njegovo telo.

Prošetali smo se i Starim mostom. Pokazivali su nam dokle je voda doprla na Ponte Vekiju kada se Arno izlio i poplavio Firencu.

Rim

Italija je, kao predvorje zapada, često bila odredište mojih putovanja. Rim je u tri navrata bio krajnji cilj. Svojim mestom u istoriji čovečanstva to svakako zaslužuje.

Prvi put sam u njega stigao avionom, preko manjeg aerodroma Ćampino, malo ko zna da je to jedan od najstarijih aerodroma na svetu koji je još uvek u upotrebi. Naredna dva puta stizaću autobusom, što je bila prilika da upoznam i pejzaže srednje Italije. Delimično sam putovao čuvenim Auto-putem sunca, koji je inicijalno povezivao Milano sa Napuljem. Kada smo putovali od Firence prema Rimu, ređali su se samo tuneli i vijadukti.

Rim
Aerodrom Ćampino

Vidi Rim pa umri

Konačno sam znao datum odlaska u vojsku. Odlučih da privremeni rastanak sa „civilizacijom” obeležim putovanjem. Te 1979. sam baš putovao, početkom jula Venecija, u avgustu desetak dana u Varšavi. Izabrah Rim, računajući da bi na jugu Italije i krajem novembra trebalo da bude toplo.

Kraj sedamdesetih bio je i kraj „zlatnih” godina Jugoslavije. Putovalo se u svet gospodski, avionom. Za relativno male pare odsedalo se u dobrim hotelima. Turizam još uvek nije bio industrija kao danas, a karte za kulturno-istorijske objekte bile su pristupačne.

Rim
Hotel “Ric” u Rimu

Smešteni smo u hotel „Ric” na brdu Parioli, po rečima vodiča, rimsko Dedinje. Pošto sam za par dana odlazio u vojsku, kupovine me uopšte nisu zanimale; u Beograd sam se vratio sa teflonskim plehom za pečenje i haljinicom za sinovicu.

Upoznavanje večnog grada

I oni koji se rode u gradu poput Rima teško da ga u potpunosti upoznaju. A šta onda može da očekuje putnik namernik. Mora da se prepusti izboru vodiča, ili da se pripremi unapred i u slobodno vreme krene svojim putem. Možda je najbolje prvi put upoznati grad organizovano, a onda sledeći put doći u sopstvenoj režiji i zaviriti u skrivene kutke.

Rim
Panorama Rima

Obilazak je obuhvatio Vatikan i crkvu Svetog Petra, Kolosej, Rimski forum i istorijske brežuljke, pre svega Kapitol sa skulpturom Marka Aurelija. Tu su i trgovi Venecija i del Popolo, pa Navona sa svojim fontanama, i Španski trg sa stepenicama ispred crkve Svetog Trojstva. Usput se prolazi i pored Fontane di Trevi; bacanjem novčića možda će vam se ispuniti neka želja. Makar ona da ponovo dođete u Rim.

Rim
Fontana di Trevi

Posetili smo i Panteon, kao i crkvu Svetog Petra u okovima. U njoj se nalazi monumentalna Mikelanđelova skulptura Mojsija; ime je dobila po lancima kojima je navodno bio okovan Sveti Petar. Pomalo skrivena, tu je i slika minijaturiste Julija Klovića, ispod koje piše, „Mali Mikelanđelo i Rafaelo zajedno”.

Tivoli
Tivoli – Fontane Vile d'Este