Maroko (5): Grad u kome je vreme stalo

Iz Meknesa odlazimo u Fes, versko i kulturno središte Maroka, a moglo bi se reći i celog islamskog sveta. To je najstariji od carskih gradova, osnovan krajem osmog veka. U njemu je 859. godine osnovan univerzitet Al-Karauin, najstariji univerzitet na svetu koji još uvek radi. Zbog svog verskog i obrazovnog značaja Fes se često naziva Mekom Afrike, Atinom Afrike, pa i Mekom Zapada.

Фес
Panorama medine u Fesu

Fes je drugi po veličini grad u Maroku, sa nešto preko milion stanovnika. U dvanaestom veku, u vreme dinastije Almohada, smatra se da je bio najveći grad na svetu. Na njegovom univerzitetu studirali su i mnogi hrišćani iz Evrope.

Plavi grad

Posle panoramskog razgledanja i odlaska na vidikovac, odakle puca pogled na stari grad, odlazimo u medinu. Fes el Bali, najstariji deo grada, po Plavoj kapiji na jednom od ulaza dobio je nadimak „plavi grad”.

Fes
Plava kapija na ulazu u Fes el Bali

Kad stupiš u medinu

Kad stupiš nogom u medinu, kao da uđeš u drugačije stanje. Čula registruju sve mirise i prijatne i, isto toliko, neprijatne. Oči se moraju priviknuti na moćnu, snažnu koloritnost tog čudesnog mesta. Kuće su bez prozora, ali stiče se utisak da su graditelji negovali kult vrata, ona su prosto lepa, izuzetno lepa.

Fes
Panorama Fesa

Fes el Bali je najveće urbano područje na svetu bez automobilskog saobraćaja, i najveća medina u islamskom svetu. Sa više od dve hiljade uskih uličica, sukova i prolaza, najstarija je i najduže neprekidno naseljena medina na svetu. Da bi se cela obišla, kažu, potrebno je nedelju dana pešačenja i uvek u pratnji vodiča, jer se neverovatno lako zaluta.

Izlozi stari vekovima

U ovom pravom malom gradu, unutar najčuvenijih zidina Maroka, imaš utisak da je vreme stalo. To se najbolje oseti kad se u uskim i strmim uličicama jedva mimoilaziš sa natovarenim magarcima, dok posmatraš bakalnice na otvorenom, „izloge” stare vekovima, na kojima se prodaje voće, povrće i meso, iako je vrelo i sparno, a o frižideru nema ni govora.

U zanatskim, grnčarskim i obućarskim radnjicama sve je prastaro, kao u vreme kad je nastajalo. Tu se kroza sve provlači ono što tera na razmišljanje: siromaštvo i bogatstvo jedno pored drugog, na dohvat ruke.